Voljena djeca mogu više!
Djeca u spektru autizma imaju brojne talente, samo treba vjerovati u njih. Uspinjanje je teško, ali je pogled prekrasan. Samo djeca imaju taj neprocjenjivi dar da oko sebe okupljaju čitav svijet i to iz čiste radosti – rekla je na promociji slikovnice „Čudesan keks” Alfina urednica i direktorica nakladništva mr. sc. Daniela Novoselić. I zaista je čista radost bila svjedočiti promociji slikovnice koju je napisao književnik Božidar Prosenjak, a ilustrirao 65 godina mlađi dječak Jakov Knežević. U slučaju Jakova i Božidara godine očito nisu bile važne.
A čini se da su Jakovljevi roditelji Vedrana i Josip Knežević jednako tako čvrsto odlučili da neće biti važno ono što Jakov ne može, nego će se usredotočiti i tragati za onim što Jakov može. Taj put nije bio ni brz ni lak, no čini se da su roditelji itekako dobro otkrili ono što dječak može. A Jakov se, između ostalog, može izraziti crtežom, čiju kvalitetu ne osporavaju likovni stručnjaci i pedagozi, ide u školu, naučio je čitati i pisati, računati…
Talent i zanat ne idu jedno bez drugoga. A Jakov ima oboje. Razumijem i poštujem njegove roditelje – oni, kao i brojni drugi roditelji djece s teškoćama, ulažu sebe, cijelu svoju egzistenciju, u to dijete. Njima je i najmanji pomak kao Eiffelov toranj. Često su djeca s nekom teškoćom napredna u specifičnom području, njihovi interesi sežu daleko i duboko. To sa sobom nerijetko povlači određenu izoliranost od vršnjaka.
Sjećam se jednog susreta s učenicima: sva djeca navalila su na klavir, stiskala tipke, pokušavala svirati, proizvesti neki zvuk. Mislio sam da će uništiti klavir. Međutim, jedno dijete s teškoćama stajalo je po strani. Sasvim tiho to me dijete pitalo: „Koja je veza između tipke i note?” Ostao sam zapanjen dubinom i snagom tog pitanja. – ispričao nam je Božidar Prosenjak, urednik Alfine biblioteke za mlade, i sâm roditelj troje djece o kojima rado govori.
Cijeli tekst pročitajte na Alfa kabinet/EduBlog
Knjigu možete kupiti ovdje.
