Robert Suton, magistar komunikologije, poliglot i zaljubljenik u pisanu riječ, donosi vam recenziju knjige Novela o šahu. U svojoj rubrici "Između korica" Robert dijeli dojmove o književnim naslovima koji inspiriraju i otvaraju nove literarne horizonte. Pročitajte što ga je oduševilo u ovoj priči i možda pronađite inspiraciju za svoju sljedeću knjigu!
Recenzija – Novela o šahu, Stefan Zweig
Novela o šahu je u isto vrijeme pripovijedački i psihoanalitički biser koji odmjerenošću čitatelju daje upravo onoliko koliko on može podnijeti. Iako je tema novele i nacistički režim, istome se ne posvećuje prevelika pažnja. Moglo bi se reći da se autor od tu temu samo očešao. Puno veći fokus je na pripovijedanju, rijetkim ali sjajnim dijalozima i na psihološkom profilu glavnih likova.
Djelo obiluje iščekivanjem i neočekivanim raspletima što je njena najveća kvaliteta, jer od knjige uvijek očekujemo neočekivano. Čitatelj nikako neće upasti u kolotečinu monotonije što često dovodi do odustajanja od daljnjeg čitanja. U ovom slučaju vrijedi upravo suprotno, knjigu ćete pročitati u jednom dahu.
Novela o šahu je zadnje beletrističko djelo autora prije počinjenog samoubojstva. U zadnjim djelima tražimo skrivenu poruku i objašnjenje zašto je netko svojevoljno napustio ovaj svijet. Možda je jedan od razloga to što je bio u egzilu jer sâm je uvijek naglašavao da je sloboda najveće bogatsvo koje čovjek ima. Način na koji u knjizi opisuje zatočeništvo vjerovatno odražava njegov krik i nesnalaženje u prinudnoj zemlji. Njegov plahi karakter koji se iščitava na stranicama knjige dajući djelu notu razigranosti nije mogao podnijeti izgnanstvo. Upravo ta razigranost i dinamika djela će čitatelju dati vrhunski doživljaj uživanja u čitanju Novele o šahu.